U jeku
recesijske kuknjave, rezanja troškova, masovnih otpuštanja i sve crnjih
stopa gospodarskog rasta, jedna uslužna djelatnost u Hrvata doživljava [color=#018D25 ! important]
praviprocvat. Zaštitarske organizacije su, naime, u zadnjih šest mjeseci
zaposlile više od tisuću novih zaštitara, a u projekcijama do kraja
godine očekuju još masovniju eksploziju novih radnih mjesta.
Samo je Sokol Marić od početka prosinca 2008. uposlio 305 novih
radnika, a za ubuduće planiraju daljnje širenje od najmanje 45 novih
zaštitara mjesečno. Kriza, dakle, nije baš jednodimenzionalni proces:
možda u Hrvatskoj propadaju proizvodne i intelektualne, ali zato snažno
jačaju pretorijanske djelatnosti.
Psihologinja
Mirjana Krizmanić drži da je nagli
porast interesa za zaštitarskim poslovima krajnje alarmantan pokazatelj
koji nagovještava strah od nadolazeće plime nasilja, pljački i
kriminala. On, po njoj, također govori i o strahu tajkuna i
tranzicijskih dobitnika od skoroga gubitka plijena, što je iznimno
radosna dimenzija informacije.
Bogovi i volovi “Mene osobno čudi kako da ih dosad nitko nije
masovnije pljačkao, jer robile su se uglavnom banke, pošte i javna
dobra, no iznimno rijetko bogataši” - tvrdi Krizmanićeva.
Valjda su razmjeri socijalnog raskola u hrvatskom
društvu sad dovoljno duboki da buržuji dobiju pokriće za strah. U
svakoj krizi bogati mogu najviše izgubiti u materijalnom smislu –
mišljenja je i sociolog
Dražen Lalić, no sve masovnije angažiranje zaštitara u Hrvatskoj, po njemu, primarno otvara jedan drugi društveni aspekt.
- Sigurnost je postala privatna briga, a ne javna
stvar. Angažirati privatne čuvare odavno je puno efikasnije nego
očekivati od države da te zaštiti. Činjenica je da kod nas rijetko tko
snosi sankcije za kriminal, da pravosudni procesi propadaju, da se
akcije pravne države pretvaraju u farsu. Ova kriza se, k tome,
nadovezala na tranzicijske procese koji od ranije pokapaju ono što
nazivamo općim interesom. I novi Sanaderov blindirani BMW je jedna u
nizu poruka narodu da nije isto dozvoljeno bogovima i volovima. Ova
država odavno nije država građana; nije ovo više Lijepa naša nego
Lijepa njihova – mišljenja je prof. Lalić.
Usprkos riječima ovih mudrih ljudi, nije – ipak -
sve tako crno. Ako su vam oteli i upropastili poduzeće u pretvorbi ili
ako ste ovih dana dobili otkaz, uvijek je dobro znati da nada postoji.
Dati svoj život za imovinu voljenog tajkuna, u uniformi i s pištoljem
zaštitarske organizacije za pasom, nije samo rješenje egzistencijalnog
rebusa u tegobnom recesijskom dobu, nego i čast. Na kraju krajeva,
ionako branite ono što je nekad bilo i vaše.
Davor krile
Slobodna Dalmacija
