Intervju vrvi neistinama. Zaštitar od kojeg je sve počelo, jasno, povukao se i dao pismenu izjavu na koju se Marić stalno poziva u razgovoru s novinarom. Pa drugo mu nije niti preostalo, ako je htio zadržati posao. Najsmješnije je (ako je išta uopće smješno u cijeloj ovoj priči) je njegova dobrohotnost i spremnost na dijalog s svojim zaposlenicima, u čemu ga demantira na stotine otkaza koji su podijeljeni preko koljena i bez ikakve pravne osnove. Njega sad ''progoni'' podzemlje odnosno ''zločinačka organizacija'' , a kad su ti isti njemu donosili poslove bez natječaja i kad su mu padale supruge ministara s njegovog čamca na moru (Šuker), tada se to nije moglo povezati HDZ-om i aktualonom politikom. Jedino što je rekao istinito je to nije povezan s jednom politikom, već uvijek s onima koji su tog trenutka aktualni. Onaj dio u kojem se hvali da je već raspolagao s velikim kapitalom prije nego je došao na sadašnju poziciju u Sokolu je također falcifikat ( kao što je u stvari i cijeli njegov život prijevara), jer do 1990.-sete je bio razbijač po disko klubovima i robijaš ( 2 godine za nanošenje teške tjelesne povrede), svršeni dopisni gimnazijalac, vozio se u otrcanom automobilu i u vlasništvu probušenog para tenisica. Nakon 1990. godine , kad je podmetanjem izgurao neke druge dečke, Vjekoslav Šafranić prvi vlasnik Sokola kojeg Marić nigdje ne spominje, postavlja ga za direktora i tu raznim malverzacijama uz pomoć ne zna se čijeg kapitala preuzima firmu od Šafranića.
A onaj dio gdje spominje kako neke firme dobivaju poslove bez da imaju i jednog zaposlenog zaštitara, pa tek naknadno iste uzimaju iz svojih firmi koje su pod stečajem, tu je očito aludirao na Vrbanca. Tako da je sve ovo samo jedna farsa i predstava Marića koju može popapti sam netko tko ne živi s problemima koje prate zaštitarstvo kod nas.