Bude mi muka dok na tv-u vidim sindikate kako podižu prašinu jedino dok su u pitanju interesi javnih i državnih službi. A dok je riječ o ljudima zaposlenim u privatnom sektoru, nitko se ne brine za njihova prava - ne poštuju se kolektivni ugovori, tjera ih se na rad na crno, nema regresa, božićnica ni uskrsnica, a godišnji rast plaće je nešto o čemu se može samo sanjati.
Zaposlenik sam privatne zaštitarske firme "Sokol Marić". Radim u banci, dakle s oružjem, i mjesečno odradim otprilike 2 osiguranja na nogometnim utakmicama. Prosječna plaća u posljednjih 12 mjeseci mi iznosi 2625 kn. Da ponovim, 2625 kn.
Ne dobijemo ni kune za Uskrs ni za Božić, a regres stoji samo kao mrtvo slovo na papiru u kolektivnom ugovoru, isto kao i isplata plaće koja bi trebala biti do 15. u mjesecu a bude uplaćena tek zadnji ili predzadnji dan u mjesecu. Uvjeti rada na objektima su nikakvi, u većini novčarskih institucija nemamo čak ni svoj stol. Katastrofalno smo opremljeni, uniforme nosimo dok se ne počnu raspadati, o pancirkama na objektima možemo samo sanjati, a pištolji su nam stari, zahrđali i upitne tehničke ispravnosti. Ovo je možda povezano s činjenicom da direktori podružnica na kraju godine dobiju debeli bonus ako uštede novac tijekom godine, a najviše novca se može uštedjeti na opremi za radnike. U slučaju da mi se nešto dogodi, prvo što bih učinio je podizanje tužbe protiv svoje firme i komitenta, i to radi nemara. Zaposlenici banke gledaju na mene s visoka, kao da sam manje vrijedan, a trebali bi biti sretni da se za takvu plaću uopće pojavljujem na poslu. Prije nekoliko godina, 2008. čini mi se, organiziran je patetičan pokušaj "bijelog štrajka" u većini zaštitarskih firmi, sa smiješnim rezultatima. Zlatko Marić pojavio se nakratko na tv-u, slagao da će godišnje povećavati plaće za 10-ak posto, i to je bilo to. 2005. nakon što su u FINI u zagrebu izrešetana 2 zaštitara Sokol Marića, spomenuti Marić (vlasnik i generalni direktor firme) gostovao je u emisiji "Nedjeljom u 2". Na upit voditelja zašto ne poveća mizerne plaće, dao je nekakvu računicu da bi mu za povećanje od 500-ak kn godišnje plaće svakom radniku trebalo X milijuna (zaboravio sam točnu cifru koju je spomenuo). Međutim, zaboravio se pohvaliti da mu dobit raste iz godine u godinu, skoro za trećinu. Tako je 2006. dobit firme bila nekih 160 milijuna kn, a 2007. se popelo na 250 milijuna. Mogu samo pretpostaviti kakve razine je dobit Sokol Marića dosegla, ali ako imamo u vidu da ukupno zaštitarsko tržište kod nas vrijedi 3 milijarde kn, možemo pretpostaviti da barem 10-15% toga otpada na Sokol Marić koji je sa 3000 ljudi daleko najveća firma kod nas. Nakon što je prošli mjesec ubijen još jedan Sokol, nitko iz firme se njegovoj obitelji nije udostojio osobno iskazati sućut. Budući da nismo osigurani od strane firme, u slučaju da poginemo na poslu naše obitelji ne dobiju ni kune odštete. Jako lijepo od Marića, jer poginuli zaštitar je bio jedan od 3000 koji mu otplaćuju Ferrari, vilu, eskort dame, drogu koju jede žlicom, i sve ostalo...
Šuti i budi sretan što radiš, to je bojni usklik svih privatnika u RH.